Zaputite li se na neki pivski festival, budite sigurni da vas čekaju neki od opisanih stilova

Pivski stilovi za ljetne dane

Objavljeno 16. srpnja 2018.

U povijesti pivarstva značajnu stavku zauzima tradicija sezonskih piva, vezana uz godišnja doba, čak i uz određene datume kada se ona piju

Dolaskom ljeta, očekujemo osvježavajuća, lagana piva u što većoj čaši, a u nastavku teksta pročitajte koja se piva tradicionalno piju ljeti te kako je craft pivarstvo doprinijelo razvoju ljetnih stilova.

Piva1

Witbier i Hefeweizen Witbier je belgijski tip pšeničnog piva, koje je služilo za ljetno osvježenje još od srednjega vijeka. Iako je jedan od prvih stilova u koji je dodavan hmelj, danas ga češće povezujemo s drugim začinima, poput limunove korice i korijandera. Karakteristične je slamnato-žućkaste ili vrlo blijedo zlatne boje i mutnoga tijela od škroba ili kvasca. Zbog tih ga se karakteristika u Belgiji naziva bijelim (wit). Aroma nije rezervirana samo za naranču, limun i korijander, pivo dobro podnosi različite začine (kamilica, kim, cimet), kao i začinske note od samoga kvasca. Mekanog je, nježnog i pitkog tijela, ali završava suho. Poslužuje se u velikoj tumbler čaši, a uz njega ide lagana hrana, kao što su školjke, losos ili piletina.

Hefeweizen Poslužen hladan u velikoj čaši u obliku vaze u hladovini nekog Biergartena, njemački je Hefeweizen ili Weissbier jedno od najpoznatijih ljetnih pivskih osvježenja. Stil je porijeklom iz Bavarske, a njegova mutna zlatno-narančasta boja i čvrsta kremasta pjena gotovo da su postali simbolom ove pivske regije. Aromu predvode kvasne note - u balansu su fenoli nalik na klinčić i esteri koji podsjećaju na bananu. Prigodne su i cvjetne, voćne i sladne arome, dok je hmelj vrlo blago prisutan. Iako je slatkasto, slatkoća ne dominira, a uz kremastu strukturu veže se pitkost i osvježavajući karakter. Odgovara mu širok raspon lagane hrane, poput salata i plodova mora, a u Bavarskoj, dakako, Weisswurst! Dok će ga jedni posluživati s kriškom limuna, za druge je to krajnje suvišno.

Američki pšenični ale Amerikanci imaju vlastiti recept s kojim su pristupili njemačkom pšeničnom pivu i ponekad koriste i standardni ale kvasac umjesto onog za Weizene. Također, hmelj igra mnogo veću ulogu kod ovog laganog (do 5.5% alkohola) osvježavajućeg piva. Craft pivarstvo populariziralo je ovaj stil koji se ponekad (posebno u SAD-u) vari i s voćem, od višanja, malina, ribiza i marelica do borovnica. Poslužuje se uz laganija jela poput sušija, piletine i laganih sireva, a voćne varijante i uz desert.

Engleski Summer Ale ili Golden Ale Stil koji je nastao kao odgovor na ljetne toplotne udare u Velikoj Britaniji koje nipošto nisu bile povoljne za pravi ale (real ale), koji se nije pasterizirao i pio hladan poput lagera. Budući da se male britanske pivovare nisu mogle tek tako prebaciti na proizvodnju lagera, nastala je lagana, svijetla varijanta alea koji čak koristi i njemačke i češke hmeljeve karakteristične za lager, ne bi li mu se nekako stilski približio. Tako su uz britanske voćne hmeljne arome, dobivene i razigrane biljne arome europskih hmeljeva, a sladni okus preteže više na tostiranu stranu, nego li žitnu koja odlikuje lager. Viša karbonizacija pridonosi živosti i pitkosti piva. Dobro ide uz raznoliku hranu, posebno začinjenu piletinu ili plodove mora.

Njemački Pilsner Njemački je Pilsner vrlo dobro poznat širokom krugu ljubitelja piva i čitatelja ovih tekstova. Iako mu se ponekad prilazi sa skepsom, jer se iz njega razvio internacionalni lager karakterističan za velike pivovare, ovaj stil može biti itekako ukusan, osvježavajuć i neopterećeno pitak posebno za ljetnih vrućina. U pravilu to je pivo uravnoteženih slatkastih žitnih aroma i laganog hmelja začinskih, biljnih ili voćnih karakteristika. Njegova svježina proizlazi iz hmelja koji ostavlja suhi finiš. Srednjeg je tijela i karbonizacije. Preporuča se za ljeto, jer je svježiji i suši od ostalih lagera njemačkoga tipa. Poslužuje se gotovo uz sva ljetna jela, u velikoj uskoj čaši za Pilsner.

Piva2

IPL Kratica za India Pale Lager. Amerikanci, po običaju, imaju svoju varijantu tradicionalnih europskih stilova pa su tako i lager približili svojim autohtonim zahmeljenim stilovima. Samo ime kaže da je ovaj lager zahmeljen poput IPA-e te da se arome odmiču od sladnih prema američkim hmeljnim, tropskim i voćnim notama. Natočite ga u što veću čašu!

Session Ale i Session IPA Session je izraz s kojim će se mnogi pivoljubac sresti tijekom ljeta, jer on označava varijantu stila (najčešće pale ale ili IPA, ali može i lager i drugo) koja je alkoholom i tijelom lakša od standardne inačice. To znači da će hmeljne arome biti i dalje dominantne kod IPA-a (možda u nešto manjoj mjeri), kod pale alea će to biti balans slada i hmelja, ali pivo će se popiti brzo, dok je još hladno i dobro karbonizirano. Pije se friško, stoga provjerite rok trajanja, dobro ga ohladite, natočite u englesku pintu ili američki shaker i uživajte!

NE IPA Kratica za New England IPA. Ovaj je stil je u velikom trendu među poznavateljima piva u posljednjih godinu ili više dana, a to ne čudi, ako znamo da je riječ o izuzetno aromatičnom pivu koje koristi hmelj Novoga svijeta, što znači da će dobiti tropske i voćne note, citruse, borovinu, smolu i začine. Pritom je smanjena gorčinu po kojoj je IPA kao stil poznat, što ga čini svojevrsnom anti-IPA-om, to je doslovno neIPA! Pivo je mutno, vrlo sočno i gusto, ali toliko aromatično da ga se ljubitelji ne mogu nauživati. Neki ga uspoređuju s voćnim sokovima, neki sa smoothijima i milkshakeovima, dok ga drugi uopće ne priznaju kao stil. Kojoj god strani pripadali, NE IPA je tu i popularnost joj i dalje ne pada!

Sour Za kraj ostavljamo poslasticu. Trend kiselih piva u svijetu craft pivarstva ima svoju bazu vjernih poklonika, ali i one koji su sigurni da ga nikada neće kušati pa sve do onih koji ne mogu prihvatiti da je to pivo, iako im se piće zapravo dopada. Riječ je o nizu stilova, a kiselost se postiže na razne načine.
Od tradicionalnih kiselih piva poznati su Berliner Weisse (opisan u pretprošlom broju Roto novosti), Flandrijski crveni i smeđi ale (Flanders Red/Brown Ale), Lambic i Gueuze, Kiseli/divlji ale (Sour/wild ale) te Gose, povijesni stil kiselog alea.
Flandrijsko pivo odležava u bačvama u kojima se nalazi bakterija koja je potrebna za kiseljene piva. Ona imaju arome nalik vinima, poprimaju karakteristične arome bačve, trpka su i voćna. Lambic je tradicionalni belgijski stil otvorene fermentacije, koja uključuje divlje kvasce i bakterije. Često se miješa s voćem radi balansa, može odležavati u bačvama, može se piti mlad ili se stari i mladi lambic miješaju (blendaju) da se dobije Gueuze, čija je karbonizacija i kompleksnost viša.
Wild ale je američki stil piva, najčešće rađen s klasičnim kvascem i naknadno kiseljen, bilo kvascima, bilo bakterijama. Mogućnosti i raznolikosti su vrlo velike pa kućni i profesionalni pivari rado eksperimentiraju s ovim stilom. Mogu se variti s dodatkom voća (jagoda, malina, crna višnja, kivi, marelica, rabarbara i mnogi drugi). U posljednje vrijeme populariziraju se kombinacije „čistih“ i kiselih stilova, pa smo nedavno na festivalima piva mogli kušati i - sour NE IPA!

Gose je stil koji se radi s dodatkom soli pa ne samo da je kiseo, nego je i slankast!
Laganiji kiseli stilovi (3-4% alkohola) vrlo su osvježavajući i imaju specifičnu sočnost, trpkost i sposobnost da gase žeđ, stoga su odlična ljetna piva. Pozivamo ljubitelje piva da im daju šansu i uvjere se u svježinu i kompleksnost aroma ovih inače pitkih, ali pomalo ludih piva.


Ove stranice koriste tzv. kolačiće kako bi osigurale bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći naše stranice slažete se s korištenjem kolačića. Više

Slažem se