Vodič kroz kušanje piva - Lageri

Lager _vizual -1

Napisao Hrabren Dobrotić

Pivska priča za mnoge je od nas, a govorim ovdje o ljubiteljima piva, pivarima, ugostiteljima, distributerima i pivopijama, počela lagerima. Razlog je jednostavan: prije craft revolucije u Hrvatskoj, domaći pivari su proizvodili isključivo lagere. U 21. stoljeću na naše tržište stigla su određena belgijska, britanska i druga piva koja nisu lageri, nego za njih koristimo naziv ale. Razlika između lagera i alea, prema modernom shvaćanju koje potpomaže i craft kultura, je u temperaturi fermentacije i tipu kvasca koji se koristi.

Lageri fermentiraju na nižim temperaturama od aleova (donja fermentacija), a pritom je korišten kvasac Saccharomyces pastorianus. Nakon fermentacije slijedi sazrijevanje, odnosno odležavanje na niskim temperaturama što mu je i dalo naziv, naime Lager na njemačkom jeziku, a povremeno i u nekim hrvatskim žargonima, znači spremište ili skladište.

Činjenica da se prije craft revolucije kod nas kuhao samo lager rezultat je svjetskog trenda koji seže čak u početke industrijske revolucije. Povijest lagera je zanimljiva, ali i kompleksna te je u ovom slučaju dovoljno napomenuti da se spomenuti tip piva kuhao od srednjega vijeka, ali u zimskim mjesecima zbog specifične temperature rada kvasca te nužnosti odležavanja u hladnim uvjetima.

Industrijska revolucija, koja je donijela strojeve za hlađenje, ali i pasterizaciju i brži transport, išla je u prilog njemačkim i austrougarskim pivarima da razviju svoj stil, koji su krajem 19. i početkom 20. stoljeća zabilježili velik rast te su lageri zagospodarili tržištem. Lageri kakve na tržištu najčešće srećemo nazivamo i pale lager, internacionalni lager, industrijski lager, makro lager i slično.

Podstilovi lagera

Podstilova lagera je mnogo i klasifikacije su brojne, a kroz povijest su se često mijenjale. Ono što je lagerima uvijek zajedničko je pitkost (čak i kod jačih stilova), suptilnost (kvasci su u drugom planu, sladne note dominiraju, ali ne bi trebale biti pretjerano izražene), balans, prevrelost (fermentacija je pivo u potpunosti lišila šećera) te mekoća u smislu vode, a zatim i tijela i karaktera piva.
Preciznu, iako svakako ne jedinu moguću podjelu donio je međunarodni Program certificiranja pivskih sudaca (Beer Judge Certification Program) 2015. godine:

Lager _vizual -2

India Style Lager

(India Pale Lager, Hoppy Lager)

Ovaj stil definiran je naglašavanjem modernih hmeljnih sorti koje značajno pridonose ukupnom karakteru piva. Ideja je spojiti zahmeljenost aleova i pitkost te žitne arome lagera što se postiže korištenjem upravo lager kvasaca.

Jaki lageri

Doppelbock je, samo mu ime govori, snažnija i bogatija inačica svijetlog ili tamnog Bocka, dok je najjača i najkompleksnija varijanta Eisbock - pivo koje se tradicionalno vari tako da se Doppelbock smrzne te se odvaja led ne bi li se dobila veća koncentracija alkohola i okusa. Zanimljiv tip jakog lagera, iako sadrži riječ porter u nazivu, je Baltic Porter. Ne karakterizira ga toliko pržena nota kao Schwarzbier, ali od njega je gušći i jači. Bogat je aromama karamele, orašastih plodova, tosta i likoricije, također s tamnim voćnim kvalitetama estera. Nastao je u pribaltičkim zemljama kao odgovor na uvozne engleske Imperial stoutove. Klasični jaki lager Imperial Pils varijanta je s većim postotkom alkohola i jačim tijelom.

Američki (lagani) lager

Vrlo je brzo tijekom Industrijske revolucije lager stigao u SAD, a specifična inačica pojavljuje se nakon prohibicije i 2. svjetskog rata. Često još laganiji i pitkiji od europskih lagera, ovaj snažno prisutni stil na američkom tržištu po okusima i aromama najsuptilniji je među svim stilovima i svidjet će se većem broju konzumenata.

Njemački Pilsner

Nastao prema češkom Pilsneru smatra se pretečom današnjih komercijalnih lagera. Laganiji je od češke varijante, ali je suši, gorči i karboniziraniji. Dok češki Pilsner može sadržavati nešto neprevrelog šećera, njemački je jako suh.

Češki lager
(Pilsner)

Najlakši predstavnik skupine je češki svijetli lager, u domovini poznat i kao výčepní pivo, nakon kojeg po jačini slijedi světlý ležák te světlé speciální pivo. Razlika je u gravitaciji, prema tome i postotku alkohola te u intenzitetu i bogatstvu aroma i okusa. Pivo ima izraženiju krušnu notu od klasičnih lagera te suptilnu biljnu ili cvjetnu aromu od hmelja. Poznate su i polutamna (jantarna) i tamna varijanta.

Njemački svijetli lager

Poznat i kao Munich Helles (minhensko svijetlo pivo), ovo pivo je njemački odgovor na pilsnere. Slatkih je žitnih aroma i okusa, balansirano začinskim, biljnim ili cvjetnim notama hmelja kao što je Saaz. Od njemačkog Pilsa ima više slada i tijela, ali manje hmelja. Nešto jača varijanta naziva se Festbier, a nešto zahmeljenija je Helles Bock (svijetli Bock, nazvan tako prema gradu Einbecku iz kojega potječe).

Tamni lageri

Munich Dunkel (minhensko tamno) je najpoznatija inačica tamnih lagera. Naglašeno sladno, ali ne toliko intenzivno poput ranije spomenutog Bocka, dok je u usporedbi s češkim tamnim pivima sladnije i manje zahmeljeno. Druga varijanta, Schwarzbier (doslovno: crno pivo), uvijek nudi prženi sladni karakter.

Märzen

Jantarni njemački lager, nešto jači i bogatiji od Festbiera. Krase ga elegantne tostirane i krušne note, što daje i slatkoću, iako završava suho. Ime mu potječe od mjeseca u kojem se proizvodio (ožujak) ne bi li odležavao na hladnome tijekom ljeta. Tradicionalno se služio za Oktoberfest, sve dok ga donedavno nije zamijenio Festbier. Zanimljiva varijanta sa sladom dimljenim na bukovini naziva se Rauchbier, dok je Dunkles Bock nešto tamnija, jača i bogatija verzija. Jantarno pivo s očitijim hmeljnim balansom naziva se Vienna lager.


Ove stranice koriste tzv. kolačiće kako bi osigurale bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći naše stranice slažete se s korištenjem kolačića. Više

Slažem se