PO LOJTRICI GOR, PA PO LOJTRICI DOL DIO PRVI – ŠTAJERSKA, KAMPTAL, WACHAU
Objavljeno 2. svibnja 2022.
I tako nakon višemjesečnog planiranja i dogovaranja, nastala je grupa nazvana "Terapija otvorenog tipa". Neću imenovati članove iste, no prepoznati će se kada pročitaju tekst u nastavku.
Nekolicina prijatelja i ja odlučili smo se na putovanje koje ćemo još dugo pamtiti. Što zbog smijeha, dobre hrane, izvanrednih vina, što zbog nekoliko tisuća kilometara u samo 4 dana.
Prije ove cijele kovidne situacije, takva putovanja su bila česta u mom životu, a ovog puta se dogodila pauza od par godina i zaista sam se veselila. Krenuli smo iz Zagreba u ponedjeljak ujutro nas osmero u 3 auta prema prvoj etapi. Štajerska, mali vinar, imenom Sepp Muster koji u pravilu ne prima posjete. Očekivao je nas dvoje, otrpio je nas balkance koji smo se ispričavali jer nas je toliko, otvorio nam nevjerojatna vina, proveo nas kroz još nevjerojatnije vinograde, objasnio svoju filozofiju i na kraju se smijao zajedno sa ženom i svima nama. Kupili smo nekoliko boca i nastavili svoju avanturu. Spavali smo u Štajerskoj i rano ujutro nastavili put za Niederosterreich gdje se nalaze dvije najpoznatije vinske regije, Kamptal i Wachau.
Nakon dvije pune godine, napokon sam dočekala meni iznimno dragu vinariju Weszeli. U malom mjestu Langenlois u srcu Kamptala stopila se s krajolikom ova slatka mala vinarija koja proizvodi 150 tisuća boca sorti Gruner Veltliner, Riesling i Zweigelt. Davis je divan čovjek koji je odlučio uredski posao brojki i veliki grad zamijeniti vinogradima na selu. Svaki kutak vinarije zrači njegovom strašću i ljubavlju za vinom. Vidjela sam puno vinarija u svom životu, ali ova je zaista drugačija, kao i njegova cjelokupna filozofija stvaranja vina. Iz kamenog podruma s drvenim bačvama prešli smo u betonski podrum s inox tankovima čije zidove oslikavaju grafiti koji opisuju pristup ove vinarije. Biodinamika i poštivanje prirode u svakom segmentu.
Preselili smo u degustacijsku salu koja je samo šlag na torti cjelokupnog dojma. Toplina drva i kamena, terroir i neopisivo divna vina. Već u Štajerskoj se nekako u našem rječniku ponavljala riječ UNGLAUBLICH! (nevjerojatno) i pratila nas je cijelim putem. Weszeli nas je opet razveselio nekim novitetima poput Pet Nata, hrvatskoj publici odnedavno poznatog pjenušca napravljenog starinskom metodom fermentacije u boci s talogom. E, pa morate probati ovaj Pet Nat! Ovo je druga dimenzija. Napravio je i 600 boca Gruner Veltlinera koji nije filtriran i nema sulfita. Pije se kao sokić! Čisti nektar.
Naravno da smo probali i svima već dobro poznati Gruner Felix kao i Langenlois, single wineyarde poput Rieslinga Purus i Schenkenbichl, pokupovali što smo mogli i da nismo imali dogovorenu još jednu vinariju, vjerojatno bismo veselo prespavali kod Weszelog.
Ja vječito kasnim negdje, u Austriji za to nema tolerancije. Dio ekipe ostavili smo da se i dalje Weszeli, a nas nekoliko je pokušalo stići na vrijeme u Wachau kod kultnog Nikolaihofa. Kasnili smo. Vinarija je u nekadašnjoj crkvi, vlasnik je vlasnik pola sela i iako su nam otvorili berbe stare i 15-20 godina, pokazali najstariju prešu za grožđe na svijetu, proveli nas kroz katakombe (čitaj –podrum) i dali sve od sebe da nam daju do znanja da im ne smeta što kasnimo pola sata…srce je nekako i dalje bilo kod Weszelog.
Nakon večere, taxi s disko kuglom koji nam je puštao austrijske popevke odveo nas je u hotel, te smo ujutro, nakon doručka, krenuli na put od 600 km prema dragoj nam Sloveniji i Goriškim brdima. Austrija je u svakom smislu bila Unglaublich!
