PO LOJTRICI GOR, PA PO LOJTRICI DOL DIO DRUGI – GORIŠKA BRDA I VENETO

Objavljeno 12. svibnja 2022.

U nastavku vinske avanture grupe male ali odabrane nazvane „Terapija otvorenog tipa“, nakon Štajerske, Kamptala i Wachaua, zaputili smo se prema Goriškim brdima.

U Sloveniji su nas čekali u vinariji Jakončič. Nakon što godinama dolazim tamo kao prijatelj, gost i suradnik, vidjela sam razne faze razvoja ove predivne vinarije s pogledom na Triglav. Kada ulazite kroz ogromna vrata od kovanog željeza i spuštate se na parking s pogledom na planinu i prostrane vinograde, imate osjećaj da ste negdje u Italiji. Napravili su kušaonu na kojoj im mogu pozavidjeti najbolje svjetske vinarije. Opet smo se našli u familijarnoj atmosferi. Na stolu pršut, sir, čvarci...u čaši za početak pjenušac od Rebule, Mosaic. Home sweet home! Jedan je Balkan.

I Jakončič nas je oduševio svojim podrumom koji je kao i sve po pitanju njega, jedna posebna priča. Osim podruma s drvenim bačvama i onog s inox tankovima, poseban dio zauzima podrum s drvenim jajima u kojima odležava orange vino Uvaia. Upravo zbog tog oblika, vino stalno cirkulira, a rezultat je posve netipično macerirano vino.

Dok je moj prijatelj Matjaž pripremao steakove, osim Rebule točio nam je i njihov novi Chardonnay Borgo Scholaris koji odiše Francuskom. Naravno da nisu izostala ni vina poput Caroline i raznih Selecta. Carolina red iz magnum boce bila je savršena uz steak. Iako je moja najveća ljubav Jakončičev Carolina Pinot Noir, za njega mi ne treba meso. Može i za doručak uz kajganu.

Izmoreni od puta i sjajnih vina, otišli smo u hotel. Ovdje su neki nastavili u revijalnom tonu u društvu Jakončiča i drugih vinara koje smo obišli, a moje chihuhaue su 3 ujutro odlučile probuditi cijeli hotel. Ne moram posebno naglasiti oduševljenje svih prisutnih.

Slovenci su prijatelji Austrije pa je i ovdje bilo Unglaublich!

S punim gepekom vina i prtljagom na zadnjem sjedištu, krenuli smo još samo nakratko do Italije. De Stefani u Venetu. Samo 2 i pol sata od Goriških brda! Ajde, bar nam je zadnji dan, preživjet ćemo još Talijana. Kao i sve do sada i ovo je obiteljska vinarija. Ova je regija poznata po Proseccu, no ovaj divan čovjek većinu svojih vina radi u mirnoj varijanti. Samo trećina proizvodnje (koja je iznimno mala za ovu regiju, cca 400 tisuća boca sveukupno). Barrique podrum u kojem vina odležavaju minimalno 3 godine, je kao iz bajke. Vinogradi za liniju Naturalmente su zaista natural. I ovdje smo pili odličan Pet Nat i pretežno prirodna vina, dok nam je domaćica kuće pripremala risotto. U ovoj će vinariji svatko naći nešto za sebe.

Preživjeli smo, to je najbitnije. Nasmijali smo se kao nikada, bilo je izazovnih trenutaka kao npr. kad su u Austriji i Italiji kamere na autoputu i moraš iz nekog razloga voziti 120, suputnici čije potrebe treba zadovoljiti dok svi u različito vrijeme trebaju na wc, pa su žedni, gladni, a u Austriji nisam za volanom vremeplova da svugdje stignemo na vrijeme…No, bez obzira na sve, putovanje je imalo terapeutski učinak za dušu i tijelo. 😊