Putopis Čile i Argentina

Objavljeno 11. prosinca 2023.

Dan kao i svaki drugi, radim svoj posao. Stiže mail. Poziv na put u Čile i Argentinu. Ne vjeruješ jer to gledaš samo u filmovima i nama je to nedostižno. Ovoga puta je ta mala zvijezda sreće došla k meni, ostvarenje velike želje: putovanje u Južnu Ameriku, u dvije vinarije, među najprepoznatljivijima u svijetu.

Dočekali smo listopad, pripremili se koliko možemo i stigli na zagrebački aerodrom. Deset putnika od kojih jedna osoba poznaje maksimalno tri. Put u nepoznato na svim razinama, ali je entuzijazam na visokoj razini jer apsolutno ne znamo u šta se upuštamo - jedna od boljih odluka u životu!

Kažu da prvi dojam definira cijelo iskustvo poslije, mi smo ga doživjeli kroz izlazak Sunca iznad paragvajskih oblaka. Izgleda kao što i zvuči, magično, s paletom rozih i narančastih boja. Sljedeći prizor su Ande, beskonačnost u bijelim vrhovima koja ostavlja bez daha.

Prva postaja je Santiago de Chile gdje su nas dočekali naši domaćini Patricia Ortega, menadžer izvoza, koja je bila glavna i odgovorna za nas svih deset dana te Danilo Bovinić, direktor marketinga. Zanimljivo je što je njihov direktor marketinga hrvatskog porijekla te je za njega samim time bio poseban naš dolazak. Grad je velik, okružen planinskim lancem kao i većina čileanskih gradova. Od stare jezgre ne postoji ništa osim male kuće iz doba španjolskih kolonizatora budući da je zbog svog geografskog položaja Čile podložan velikim potresima. Ne osjećamo toliko njhovu kulturu do dolaska u restoran Coco. Gospodin Coco izgleda kao čileanac kakvim ga i zamišljamo, restoran je pun malih detalja te vrvi energijom lokalaca i simpatičnog osoblja. Prvi susret s domaćim specijalitetima poput velikih rakova, školjaka, ugora je prošao i više od očekivanog.

Drugi dan smo krenuli u Marchigue koji spada u Colchagua dolinu, odnosno Centralnu dolinu. Otvaraju se vrata, a mi ulazimo u atmosferu hispanijske ladanjske kuće. Radnici sa šeširima u vinogradima kojima ne vidimo kraj, pred kućom se vijore dvije čileanske zastave, a gospođe u uniformama nas dočekuju. Kuća u Marchigueu je prvi posjed Montes vinarije od 580 hektara, odakle je čarolija započela. Kuća je okružena s tri kamena od kvarca kako bi štitila sve prisutne od negativne energije. Posluženi smo s pjenušcem i vinima iz Alpha i Special Cuvee linije kao i ikonom- Purple Angel. Pairing navedenog je idealan uz domaće empanade i janjetinu. Krećemo u obilazak vinograda s Cristobalom, menadžerom posjeda koji nam približava filozofiju rada u vinogradu. Preko 3 milijuna trseva pregledavaju jedan po jedan, definiraju prinose, čuvaju vegetaciju radi minerala u tlu. Imaju vlastita akumulacijska jezera te se svake godine igraju sa sadnjom. Primjerice, pretjerali su sa sadnjom vegetacije između redova trseva cabernet sauvignona pa izgleda kao botanički vrt svakih deset dana. Ne žele čupati korijenje već svaka dva tjedna prijeđu valjkom kako ne bi narušili ravnotežu u tlu koju su postigli. Obilazak smo završili na uzvisini blizu posjeda gdje smo ulovili zalazak sunca. Dolina koja se spaja s nebom, s jedne strane jezero, pa vinograd, pa kaktusi, borovi, nijanse neba koje se mijenjaju iz minute u minutu. Zatvorili smo oči, popili gutljaj vina, otvorili oči i obećali si da će nam ovo biti uspomena svaki put kada pijemo vina Montes.

Smiraj, sunce i ptice su nas ispratili iz Marchiguea te smo se zaputili u središte Montes vinarije, Apaltu. Dočekala nas je vizura Anda s vinarijom u svom podnožju koja svojom arhitekturom ne otkriva na prvu koliko je zapravo velika. S lijeve i desne strane nalazimo stare čokote cabernet sauvignona iz vinograda vlasnika Aurelija Montesa. Prvu etiketu Montes vinarije je činio upravo ovaj cabernet sauvignon. Iz ovog vinograda ne izlazi ništa u komercijalnu prodaju već ga rade sebi, kao podsjetnik kako je sve počelo. Dočekuje nas winemakerica Gabriela sa skulpturom anđela na samom ulazu. Ta ista skulptura je s njima od prvog dana te vjeruju da je anđeo čuvar zaslužan za njihov uspjeh, pa ga zbog toga možemo vidjeti na svakoj Montes etiketi. Jedan od vlasnika Douglas Murray ga je uvijek imao u džepu, a ovaj mindset posjeduju svi zaposlenici. Vinarija je projektirana po principu Feng-Shuija s prisutna sva četiri elementa u samom centru vinarije, sunce, kamen, voda koja protječe s početka vinarije te prolazeći kroz kamen odlazi na stražnju stranu simbolizirajući životne cikluse i sezone. U samo ovoj vinariji proizvode oko 9 milijuna litara koje se baziraju na Alpha i premium liniji- ikonama vinarije. Za odležavanje koriste čelične tankove, betonska jaja te hrastove bačve, stare i nove. Odlazimo u sobu za odležavanje, a dočekuje nas 560 bačvi postavljenih u amfiteatarski tlocrt ispunjenih ambijentalnim decibelima gregorijanske glazbe. Među nama je nastao muk jer energiju koju osjećaju vina na isti način osjećamo i mi, sastav nam nije toliko različit, svi smo mi u najvećem postotku od vode sazdani. Ovdje odležavaju ikone koje smo kasnije kušali: Wings, Alpha M, Folly Syrah, Purple Angel i Taita, a Gabriela nam je omogućila degustiranje iz bačve, sortu carmenere koja je u tom trenutku bila samo četiri mjeseca u bačvi od regularnih osamnaest. Nakon kušanja nastavili smo obilazak uz ručak s potpisom najpoznatijeg kuhara Južne Amerike, Francisa Mallmana te kratkim obilaskom dijela vinograda syraha koji je zasađen na nagibu od 45 stupnjeva. Aurelio Montes je prvi napravio tu ,,ludost“ u Čileu pa zato etiketa i nosi naziv Folly (eng. ludost).

Posljednji posjed je Zapallar, samo sedam kilometara od Tihog oceana na kojem uzgajaju sorte pinot noir, syrah, sauvignon blanc i chardonnay. Ujutro je vrijeme tmurno, a u 12 sati izlazi sunce koje je prisutno sve do 18 sati. Aurelio je prvi zasadio vinograde u ovoj dolini te je time još jednom sebe načinio pionirom. Dočekao nas je Bernardo, winemaker i menadžer posjeda koji nas je proveo kroz vinograd te smo kušali vina linije Outer limits koja zaista to i jesu, vina izvan okvira koja ne traže posebnu priliku da bi se konzumirala. Za kraj smo dobili najljepši mogući završetak čileanske avanture, odlazak do obale Tihog oceana i zalazak sunca u najljepšem društvu koje je sada već postala obitelj.

Rano je jutro, zapravo još mrak, vrijeme za prelazak iz Čilea u Argentinu, ni manje ni više nego preko Anda. Organizatori doista ništa nisu prepuštali slučaju. Prije prelaska stajemo u hotelu u samom srcu Anda, jezero je između dva vrha, a s desne strane sjedežnica koja čeka svoje skijaše do iduće godine. Prelaskom u Argentinu prvo što vidimo je nalazište Inka. Do ovog trenutka sam bila svjesna gdje sam, no ovaj prizor je meni doista bio poseban. Nisam mogla ni pretpostaviti da ću doživjeti ono što sam gledala i proučavala svoje cijelo djetinjstvo.

Svakih nekoliko desetaka metara Ande su drugačije boje ovisno o metalu koji se unutra nalazi kao što su bakar i srebro, pa nijedan zavoj tijekom vožnje nije bio isti. Stigli smo u Mendozu, drugi grad po veličini te najznačajniji grad za argentinsko vinarstvo. Ne postoji stanovnik Mendoze koji u svojoj obitelji nema člana koji nije vezan uz vino. Grad je šarmantan, pomalo podsjeća na Barcelonu u malom sa zanimljivim i ekscentričnim jednokatnicama u kojima se nalaze isti takvi restorani koje smo imali priliku doživjeti s brand menadžericom Kaikena, Antonellom. Krećemo u Lujan de Cuyo, tri različita vinograda u vlasništvu vinarije Kaiken, argentinske inačice Montes vinarije. Vlasnici su isti, kao i filozofija poslovanja, no Montes nam pruža tradiciju, suptilnost vrhunske kvalitete i ono najljepše čileansko što možemo nepcem okusiti dok nam Kaiken daje ekscentriku, odmak od tradicionalnog, izlazak iz okvira pritom ne napuštajući kvalitetu i strast stvaranja prepoznatljivog vina.

Kaiken vinarija nosi ime po istoimenoj guski koja u svom prirodnom kretanju prelazi iz Čilea u Argentinu kao što su i vlasnici. U svom vlasništvu posjeduje 150 hektara te proizvodi ,,samo“ 5 milijuna litara. Odabrali su različite sojeve tla pa se u jednom od njih nalazi spoj pijeska i gline u kojem rastu malbec, cabernet sauvignon, petit verdot koje imamo priliku vidjeti s agrarnom inženjerkom Nikol. Od različitih primjera vinogradarstva kojeg smo imali priliku vidjeti, ovdje koriste čokote jedne sorte koja u prosjeku ima 20 godina. U listopadu i studenom u čokot stavljaju male grane druge sorte kako bi ubrzali rast loze i prve prinose. Ovdje je bila riječ o starom cabernet sauvignonu i mladom malbecu. Sljedeći vinograd, Los Chacayes je prepun velikog kamenja s pijeskom u sastavu tla. Vinograd nema organizaciju sađenja, upravo zbog velikog kamenja, a korov čine timijan, origano i majčina dušica. Posljednji vinograd sadrži puno manje i gušće kamenje no isto na sebi ima sloj kalcijevog karbonata koji daje posebnu mineralnost vinu i zbog sunčevog zagrijavanja kamenja postiže brže dozrijevanje grožđa. U samo 5-10 minuta vožnje, vidjeli smo različita tla, stojimo u pustinji, a u obzoru vidimo snijegom prekrivene Ande.

Posljednji dan odlazimo u obilazak vinarije Kaiken s njihovim generalnim direktorom Gustavom. Vinariju su Montesovi vlasnici kupili 2002. godine te je vinarija još uvijek u svom prvobitnom stanju od izgradnje 1910. godine. U proizvodnji još uvijek koriste originalne betonske tankove. Pod vodstvom Gustava dolazimo do malog prolaza s natpisom ,,Cava de Angel“ te on rukom prolazi kroz pomalo neprimjetan instrument i ulazi kroz vrata gdje vidimo nama već poznatu skulpturu anđela. Ulazimo u prostoriju gdje ponovno čujemo gregorijansku glazbu s bačvama i buteljama. Ovdje odležava Kaikenova etiketa Mai koja na jeziku domorodaca znači Prvi. Na moje pitanje zašto je zasvirao, Gustavo mi odgovara da javlja anđelu da ulazimo. Imali smo prliku vidjeti dio podruma u kojem se proizvodi pjenušac tradicionalnom metodom kao i arhive vina. Kušanje svih etiketa smo doživjeli u dvorani koja u svojim zidovima ima presjeke svih vrsta tla Kaiken vinograda. Druženje smo završili u nagrađivanom restoranu vinarije te nam je Gustavo dao tu čast da izaberemo dva arhivska vina. Ručali smo uz Malbec Ultra iz 2003. i 2008. kako bismo zajedno doživjeli potencijal ove sorte. Za Kaiken i Montes spiritualnost i vjera da smo dio nečega većeg doista nije samo floskula. Kultura naroda koja je živjela na ovim prostorima, za sve zaposlenike nije zaboravljena te ju na svoje načine žele održati na životu. Sinergija sa florom i faunom koja ih okružuje kao i prirodnim zakonitostima je sveprisutna. Skromnost, izostavljenost ega i značaj zajedništva nam je ostavio pečat u srcima, sretniji su od nas, a imaju puno manje.

Vratili smo se bogatiji za znanje, doživljaje prirode i krajolika, prekrasnih poznanstava, neprestane vrhunske atmosfere, a životnih lekcija ćemo biti svjesni s prolaznošću vremena.

Maja Tolić
Specijalist ekskluzivnog asortimana